/Izvor: Bljesak.info/
Uključivanje mirovnog programa u obrazovanje je važan iskorak, a naročito je to izazov raditi u ovo Covid vrijeme.
''Bez obzira na školu koju pohađaju, sredinu u kojoj žive kao i razred koji pohađaju svi učenici u svojim radovima ističu da žele život u sigurnoj sredini, da prihvaćaju različitosti i da im je Bosna i Hercegovina kao pluralističko društvo jedina zemlja u kojoj žele provesti svoj život'', govori za Bljesak.info profesorica Zumreta Marić neka od zapažanja s radionica koje se u sklopu programa mirovnog obrazovanja provode u deset srednjih škola u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, te u više od 50 škola diljem BiH.
Marić je profesorica historije i demokratije i ljudskih prava i kako ističe njezin rad se i do sada temeljio na izgradnji tolerancije, uvažavanju drugih i drugačiji te zaštiti ljudskih prava. Uključivanje u ovaj projekt s toga je bio i logičan izbor.
''Rad u ovom projektu sam prihvatila jer smatram da mogu postići još bolje rezultate dodatnim aktiviranjem u radu organizacija koje promoviraju uključivanje mirovnog programa u obrazovanje'', govori Marić koja je u rad uključila učenike drugih i trećih razreda na području tri škole, Srednjoj medicinskoj školi Mostar, J.U Srednjoj tekstilnoj i poljoprivrednoj školi Mostar te Srednjoj školi Stolac. Veliki izazov Uključivanje mirovnog programa u obrazovanje je važan iskorak, a naročito je to izazov raditi u ovo Covid vrijeme. No profesorica Marić, kao i njezina kolegica iz Srednje elektrotehničke škola Ruđera Boškovića Mostar, Vedrana Hasanagić, slažu se kako su, usprkos svim poteškoćama, izuzetno zadovoljni postignutim rezultatima te povratnim reakcijama mladih.
''Kada je projekt krenuo, imala sam osjećaj da će djeca biti pasivna, međutim vjerojatno su i oni, zatečeni stanjem države u kojoj žive, spremno izražavali svoje stavove te aktivno sudjelovali u svim organiziranim radionicama. Prije svega moram napomenuti da to nisu djeca, već uveliko izgrađene mlade osobe koji imaju svoje stavove, samim tim najveći otpor pružaju nečemu što im je nametnuto, a što ne mora značiti da je i ispravno'', govori profesorica Hasanagić koja je program provodila u jednom razrednom odjelu svoje škole, dok su u pojedinim aktivnostima, npr. natjecanju u literarnom i likovnom radu, sudjelovali svi učenici.
''O ovoj temi uvijek treba pričati, pogotovo u državi, uređenju države i vremenu u kojem žive naša djeca i mi. Trebamo učiti djecu o svemu vezanom uz kulturu mira, suživot s drugim vjerama, nacijama i manjinama. Potrebno ih je učiti da su u identitet svake osobe utkani pomalo i stereotipi, kao i predrasude, pozitivne i negativne, odnosno uloge koje imamo tijekom života bez obzira jesu li su dobivene odgojem ili su naš osobni izbor. Također naučiti ih dublje promišljati o tome jesu li svi ljudi složni pojedinci, jer sukladno tome može biti pogrešno i nepravedno usredotočiti se samo na jednu vrstu pripadanja. Zaključili su da nacionalni identitet često nije primarni te da svaka osoba ima mnogo identiteta koji je određuju. Osim nacionalnog to može biti spolni, identitet vezan za zanimanje kojim se bave, sport, glazbu koju vole, umjetnost i slično'', objašnjava profesorica za Bljesak.info i navodi kako je njezin osobni cilj za uključivanje u ovaj program bio i unaprijediti svoj rad te steći nove spoznaje i iskustva.
Krenulo je odlično
Upravo ovo jeste i cilj organizatora koji su uz sponu između nastavnika i učenika željeli i da ovim programom učenici steknu vještine koje će im omogućiti savladavanje svakodnevnih izazova u komunikaciji i pronalazak svog puta ka učešću u mirovnom aktivizmu, ali i da u konačnici program mirovnog obrazovanja postane dijelom redovnog rada nastavnika i studenata.
''Mi smo u svom programu uvijek imali tu edukativnu komponentu, i kada smo planirali aktivnosti u okviru ovog projekta razumjeli smo da dosadašnjim načinom dopiremo do malog broja mladih, to su najčešće oni koji imaju prirodne sklonosti da se prijavljuju na određene aktivnosti, koji su dobri đaci u učenici. No ovim projektom nismo željeli ciljati najbolje učenike nego širu populaciju, te smo promijenili strategiju i odlučili programom prići ministarstvima obrazovanja'', govori za Bljesak.info Edita Čolo-Zahirović ispred USAID-ovog projekta PRO-Budućnost koji je kroz suradnju ministarstava obrazovanja i škola glavni 'krivac' ovom mirovnom programu.
U okviru programa kreiran je i Vodič za mirovno obrazovanje za nastavnice i nastavnike koji nudi planski pristup svim aktivnostima koje će se realizovati tijekom ove školske godine kroz radionice i aktivnosti. U kreiranju Vodiča sudjelovalu su svi akteri u obrazovanju, a upute koje nudi prilagođene su novim generacijama i izazovima s kojima se suočavaju kada je u pitanju razgovor o toleranciji, različitostima u lokalnoj zajednici i očuvanje kulture mira.
''Kad smo pravili taj vodič, znali smo trenutno situaciju, Covid je tad već uveliko narušio normalne nastavne procese. To je bila alternativa, u slučaju da se radionice ne budu mogle raditi uživo. No ja sam osobno bila izuzetno iznenađena da je sve to krenulo u rujnu, u cijelom onom ludilo oko početka školske godine te da je svih deset škola u HNŽ punim ušlo u program'', govori Čolo-Zahirović i dodaje kako je sam proces dosta intenzivan te da se mjesečno odvija po jedna radionica.
Smatra kako je program i neka vrsta osvježenje u ovo doba Covida iz razloga što se skrenu teme s tih nekih svakodnevnih i standardnih stvari. ''Proces je usmjeren na odgojnu komponentu obrazovanja gdje se razvija, empatija, razumijevanje, kritičko razmišljanje učenika i gdje su oni, kao i nastavnici koji rade u školama, uvijek u tom odnosu nastavnik učenik. Ovoga puta, kroz radionice, taj odnos se gubi u smislu da su učenici mnogo spremniji da im priđu da kažu svoje razmišljanje i to ih sve na neki način približava'', ističe i dodaje kako su naišli na veliku potporu i angažman od strane nastavnika u HNŽ koji su razumijeli potrebi i važnost jednog ovakvog mirovnog programa.
Zanimljive radionice
I organizatorima ali i samim nastavnicima, sudionicima ovog programa, teško je izdvojiti nekog od učenika ili određenu radionicu koja je među mladima izazvala najviše pažnje, naročito jer je program koncipiran tako da se teme radionica naslanjaju jedna na drugu. No, profesorica Marić nam govori kako bi naglasak mogla staviti na onu pod nazivom 'Komunikacija stereotipi i predrasude', jer je upoznala učenike do koje mjere nedostatak komunikacije stereotipi i predrasude mogu ugroziti osnovne karakteristike demokratskog društva. Njezina kolegica, profesorica Hasanagić, ističe radionicu koja govori o identitetu.
''Izdvojila bih radionicu kroz 'Moždanu oluju', tj. metodu kojom grupa ljudi pokušava naći rješenje za određeni probleme koristeći se neobičnim i radikalnim rješenjima putem asocijacija o koje se prve pojavljuju u njihovoj svijesti, a vežu se za određeni pojam, u ovom slučaju njihov identitet, tj. ono što ih primarno najbolje određuje'', govori.
Na radionicama koje su se ponekad ovisno o situaciji, poštujući sve epidemiološke mjere, odvijala online a nekada i u školama, obje profesorice se slažu kako su učenici snažno izražavali svoje stavove o određenim temama, bilo da je riječ o vjeri, nacionalnosti, politici, seksualnosti ili nečemu drugom.
Što žele mladi?
''Najviše su me se dojmile njihove ekspresije na određene teme i njihovo strastveno zalaganje za vlastito duboko promišljanje o sebi i onome što ih određuje. Također i jako izražena svijest o tome da ne trebaju slijepo slijediti nametnute uvriježene forme ponašanja. Ovi mladi ljudi nezadovoljstvo najviše iskazuju prema nejednakosti prava svih osoba, nejednakoj vrijednosti glasa svakog pojedinca, posebice glasa mladog čovjeka, mnoštvu predrasuda društva, ekstremnosti nacionalizma, kao i lošijoj političkoj situaciji cijelog društva, a osobito našeg grada'', dijeli za Bljesak.info profesorica Hasanagić svoje dojmove s radionica.
Slično tomu ističe i profesorica Marića te dodaje kako je prema onom do sada urađenom i radovima koje je dobijala od svojih učenika shvatila da je cilj mladih naraštaja da žive u miru i imaju osiguranu egzistenciju i život u svojoj zemlji.
''Shvatila sam da su mladi prihvatili rad u ovim radionicama jer je i to jedan od načina da se čuje njihov glas. Mladi su svjesni trenutne situacije u našoj državi i jedino što traže je da se oslobode tereta prošlosti. Želja im je da u našoj državi vlada mir da nema korupcije, nepotizma i drugih nezakonitih radnji koja će ugroziti njihova temeljna prava. Pravo na život slobodu i imovinu'', zaključuje.
