U dijaloškoj emisije „Odgovorite ljudima“ na Federalnoj televiziji otvorena je tema nedostatka institucionalne podrške memorijalizaciji i suočavanju sa prošlošću, između ostalog i kroz primjere rada projekta PRO-Budućnost.

Emisija je otvorena pričom Emira Hajdarevića i Stanislava Krezića, bivših logoraša iz Mostara koji su tokom rata bili zatočeni na suprotnim stranama, a nakon rata su, uz podršku USAID-ovog projekta PRO-Budućnost i predstavnika gradskih vlasti, pokrenuli inicijativu da zajednički posjete mjesta zatočenja – logor Heliodrom i Osnovnu školu u Potocima i tako pošalju poruku mira.

Majda Behrem-Stojanov, direktorica projekta PRO-Budućnost, je naglasila kako je ova inicijativa pokazala jednu drugačiju paradigmu kako se nositi sa tegobama prošlosti koje svi nosimo.

Emir i Stanislav nisu dobili podršku Sveučilišta u Mostaru u čijoj je nadležnosti bivši Heliodrom da posjete ovaj nekadašnji logor, ali sam čin dvojice logoraša snažna je poruka društvu da se može krenuti naprijed unatoč teškoj prošlosti.

„Priča koju smo vidjeli je ljekovita za naše društvo. To je nešto što nama treba. Najbolje se žrtve razumiju i tu se vidi da su oni iznad politike, iznad podjele i mržnje“, kazao je Amer Obradović, historičar i novinar koji je gostovao u emisiji. Obradović je i sam kao sedamnaestogodišnjak tokom rata bio zatočen u Koštanoj bolnici u Stocu.

Osim njega, u emisiji su gostovale Zlatiborka Popov-Momčinović, profesorica na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, Rejhana Dervišević, članica Zajedničke komisije za ljudska prava u Parlamentu BiH, te Amra Junuzović-Kaljić, članica Komisije za ljudska prava i slobode u Parlamentu FBiH.

Oni su govorili o uvažavanju i priznavanju patnje svim žrtvama, te kako je neophodno omogućiti posjete mjestima stradanja, jer ako se to pravo uskrati žrtva je još jednom kažnjena, smatra Junuzović-Kaljić. Ona je dodala da su mjesta komemoracije mjesta sjećanja, ali i mjesta edukacije i pouke da se zlo nikada ne ponovi.

Sličnog je mišljenja i njena kolegica iz državnog parlamenta, Rejhana Dervišević.

„Nije nam cilj da se vratimo u prošlost, nego da sjećanjima sačuvamo dostojanstvo žrtava. Svrha kulture sjećanja nije zagovaranje podjela, mržnje i razdora nego prevencija zla i zločina. Mi zapravo kulturom sjećanja zagovaramo pomirenje i oprost, zagovaramo sigurnu budućnost novih generacija, zagovaramo demokratiju i vladavinu prava“, dodala je ona.

Profesorica Popov-Momčinović je istakla da se inicijative koje doprinose memorijalizaciji dešavaju kroz civilni sektor, ali da to institucionalno nije dovoljno iskorišteno. Ona je, između ostalog, dodala da je obrazovni sistem jedna od karika u lancu koja je zakazala.

Amer Obradović je istakao da je reforma obrazovanja neophodna kako bismo konačno počeli stvarati generacije koje neće mrziti i koje će imati obrazovni sistem zasnovan na modernoj nauci.