/Izvor: Klix.ba/

"Moj otac je bio u ratu. Preživio je teške stvari, a danas o tome ne priča. Zbog toga vam se želim posebno zahvaliti jer govorite o svojim iskustvima i pomažete nama mladima da učimo iz vašeg stradanja", izjavila je Milena Matić iz Dervente, nakon odslušanog javnog govorenja, odnosno svjedočenja žrtava rata iz sva tri naroda, koje je održano u banjalučkom Socijalno-edukativnom centru (SEC).
Više od 50 Banjalučana pažljivo je slušalo Gorana Dragojevića i Zijada Bačića iz Prijedora i Krešu Primorca iz Mostara, koji su svoja ratna stradanja, iskreno i emotivno, dijelili sa publikom.

"Ukoliko se ne distancirate od zločina, to je kao da u njemu indirektno učestvujete", bila je jedna od ključnih poruka Kreše Primorca, dok je Goran Dragojević naglasio kako "želi prenijeti mladim generacijama da protekli rat nikome nije donio ništa dobro".

Primorac je tokom rata u Mostaru, uspjevši preživjeti nekoliko mučnih dana u neprijateljskom okruženju, došavši na slobodnu teritoriju, gledao u kovčeg i križ na kojem je bilo ispisano njegovo ime, godina rođenja i smrti. Dragojević je, kao vozač saniteta, bio ranjen početkom rata u Prijedoru i uspio je preživjeti, uprkos činjenici da je u njegovom tijelu završilo čak 32 metka.

Zijad Bačić, iz sela Zecovi kod Prijedora, iz neposredne blizine posmatrao je ubistvo svojih najbližih, dok je još bio dječak.

"Imam dva sina. Svojoj djeci pričam o onome što mi se desilo. Ali također im govorim kako mi je komšija Milan spasio život i da trebaju ljude dijeliti samo prema tome jesu li dobri ili loši", poručio je Zijad.

Krešo, Zijad i Goran svjedočili su pred narodom, te predstavnicima nevladinog sektora i religijskim velikodostojnicima. Nakon održanog govorenja, mlade Banjalučane najviše je interesovalo koji je to razlog zbog kojeg su, uprkos svemu, ostali u Bosni i Hercegovini i to nakon što su preživjeli sve navedene strahote.

"Mogao sam otići iz BiH kad god sam htio, jer imam familiju u inostranstvu. Ali sam se uvijek tamo osjećao kao gost. Ovo je moja zemlja i ovdje želim da ostanem", odgovorio je Dragojević.

Prisutnima se obratio i ravnatelj Caritasa biskupije Banja Luka, dr. Miljenko Aničić, naglašavajući važnost projekta PRO-Budućnost, u okviru kojeg je održano javno govorenje, te rada u lokalnim zajednicama na procesima izgradnje povjerenja i putu Caritasa kroz ratno vrijeme na prostorima biskupije Banja Luka. Dr. Aničić imao je i pitanje za govornike: "Kako vaša sredina reagira na javno iznošenje ratnih iskustava i da li na tom putu zbog toga imate probleme?"

"Ušao sam u ovu priču s nadom i željom da govorim mladim ljudima o štetnosti rata. Na tom putu sam upoznao ljude koji razmišljaju kao i ja. To me ohrabrilo da više ne gledam one koji zagovaraju mržnju, sukob ili nasilje", odgovorio je Krešo Primorac, dok su se svi složili kako "nikada nije bio i neće biti problem da se govori lična istina o onome što su preživjeli".

Javno govorenje održano je u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost, koji provodi CRS sa partnerima u više od 70 lokalnih zajednica u cijeloj BiH.