Nakon što su na javnom govorenju, održanom 16. 10. 2018. godine u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo, Janko Samouković, Amir Omerspahić i Krešo Primorac mladima iz Skoplja, Beograda i Istočnog Sarajeva ispričali svoje priče o tome šta su prošli tokom zatočeništva u logorima u proteklom ratu, mladi su imali mnoštvo dodatnih pitanja - ali je dominiralo jedno: “Šta nama i našoj generaciji imate poručiti, šta mi možemo uraditi da se ne ponovi nešto slično?”.

“Želimo vam poručiti da je rat strašan, da nije igra ili film, u ratu kad neko padne – ne ustaje. Mladi ljudi ne smiju dozvoliti da ih neko zavede, jer u ratu ginu oni koji su zavedeni, a ne oni koji su ih zaveli. Rat donosi spaljene kuće, razorene obitelji, gubitak prijatelja. Bolji život bez mržnje i predrasuda je moguć. Mi smo prije rata svi živjeli zajedno, nismo gledali ko se kako zove već kakav je čovjek i šta zna raditi, ali je neko želio da nas podijeli, i postoje ljudi koji nas žele dijeliti i danas kako bi samo oni od tih podjela dobro živjeli”, poruke su koje su Janko, Krešo i Amir prenijeli mladim učesnicama i učesnicima projekta “Gradimo mostove na Balkanu” na javnom govorenju, upriličenom kroz projekat PRO-Budućnost, a na inicijativu psihologinje Renate Tešić iz Srednje škole 28. Juni u Istočnom Sarajevu.

“Naša škola učestvuje u projektu “Gradimo mostove na Balkanu”, a pratimo i razne aktivnosti projekta PRO-Budućnost među kojima je bilo i javno govorenje, i mislila sam kako bi bilo korisno da u okviru posjete učenica i učenika iz Beograda i Skoplja i to stavimo na dnevni red. Iz PRO-Budućnosti su nam izašli u susret i po reakcijama vidim da je urađena dobra stvar, mladi su došli i vidjeli ljude koji su preživjeli strahote rata, čuli njihove priče i vidjeli kako ti ljudi ne šire mržnju već šire ljubav, mir i zalažu se za pomirenje”, kaže Renata Tešić.

Mi mladi koji smo rođeni nakon rata nismo jedni drugima ništa uradili

Učenik Hemijsko-prehrambene tehnološke škole iz Beograda Nenad Miletić kaže kako je ono što je vidio i čuo za njega veoma poučno:

“Mislim da mladi ljudi treba da čuju ovakve priče od svih aktera na jednom mjestu. Neki ljudi iz moje bliže okoline ne dijele moja mišljenja i stavove, gledaju neke stvari iz samo jednog ugla, ali vjerujem da kada bi došli i čuli ovo što zajedno govore Janko, Krešo i Amir, da bi mislili potpuno drugačije. Ja ću im o ovome pričati”, kazao nam je Nenad nakon javnog govorenja a slične dojmove nosi i Andrea Rajičić iz iste škole:

“Prvi put prisustvujem ovakvom govorenju i imam priliku vidjeti ljude iz tri različita naroda kako govore o svemu što su prošli tokom rata. Do sada sam gledala neka svjedočanstva na YouTubeu, ali ovo je mnogo emotivnije i razumljivije. Veoma je bitno učiti o proplosti na ovaj način, mi mladi koji smo rođeni nakon rata nismo jedni drugima ništa uradili, a neki su nažalost odgojeni da mrze druge i drugačije i ovakve stvari to mogu promijeniti”, kaže Andrea.

Javno govorenje bilo je emotivno i za Saru Spasovu iz Srednje škole “Vasil Antevski Dren” iz Skoplja koja kaže kako mladi od ljudi poput Janka, Kreše i Amira mogu mnogo toga naučiti:

“Dobili smo jednu lekciju koja nam može koristiti, koja može biti korisna za sve mlade ljude, i koja nam može pomoći u tome da se odredimo kakve ličnosti ćemo biti i kako ćemo odgajati našu djecu”, kaže Sara Spasova.

Učenica Srednje škole “28. Juni” iz Istočnog Novog Sarajeva Ana Mirjana Vlačić kaže kako je imala priliku čuti neke od priča o tome šta se dešavalo u proteklom ratu, ali ne na ovaj način:

“Mislim da što više mladih treba prisustvovati ovakvim događajima kako bi počeli razmišljati na neki drugi način, kako bi sve mogli sagledati iz više uglova i donijeti svoje vlastito mišljenje”, kaže Ana Mirjana, a Ana Crnjak, iz iste škole, dodaje kako se mladi prvi trebaju boriti protiv predrasuda:

“Nažalost djeca se danas odgajaju s predrasudama od samog rođenja, a protiv predrasuda se najbolje boriti upoznavanjem drugog i drugačijeg kako bismo stekli prijatelje bez obzira na nečiju nacionalnost ili bilo koju drugu podjelu”, zaključuje Ana.

Priča iz tri ugla: Mladih ljudi treba biti puno više na ovakvim događajima

Izlaganja Janka, Kreše i Amira probudila su brojne emocije i kod Slavke Ljiljak, profesorice u Hemijsko-prehrambeno tehnološkoj školi iz Beograda.

“I sama sam mnogo toga preživjela. Prije rata sam živjela u Glini, u Hrvatskoj, rat nas je otjerao od naše kuće i danas živim u Beogradu, i slušajući njihove priče sjetila sam se mnogih stvari. Nisam imala priliku na jednom mjestu čuti priče iz tri ugla, i mislim da je ovo jako poučno posebno za mlade ljude, i mislim da mladih ljudi treba biti puno više na ovakvim događajima”, kaže Slavka Ljiljak.

Profesorica iz Srednje škole “Vasil Antevski Dren” iz Skoplja Ivana Strejkić kaže kako su je se izlaganja ali i poruke Janka, Kreše i Amira koji i pored svega što su preživjeli pozivaju na mir i suživot:

“Mislim da je bitno da mladi od samih aktera čuju šta mržnja na nacionalnoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj osnovi može da donese. Ovakve stvari mogu donekle dovesti do mira, ali ne i u potpunosti jer je ipak u proces uključeno mnogo više faktora. Ipak, ohrabruje da je sve više mladih koji će ove priče čuti, prenijeti ih vršnjacima”, kaže Ivana Strejkić.

Psihologinja Renata Tešić na kraju javnog govorenja mladima iz Skoplja, Beograda i Istočnog Sarajeva poručila da šire ljubav i mir:

“Vi ste najbolji edukatori vašim prijateljima i vršnjacima. Čućete razna mišljenja, mnoga negativna, ali ispričajte im ovu priču, učite ih da ne mrze”.