“U rat sam otišao iz školske klupe, imao sam 17 godina. U vojsku sam se prijavio iz dječačke znatiželje, kao i drugi dječaci zanimalo me je oružje, i bilo je interesantno dok ljudi oko mene nisu počeli ginuti. Danas sam ovdje da vama mladima poručim da je rat pogrešan i da jedinu korist od rata imaju oni koji koriste situaciju da profitiraju na račun nevinih”, prisjetio se Enes Joldo, bivši maloljetni doborovljac Armije BiH na razgovoru sa učenicama i učenicima Mješovite srednje škole (MSŠ) Maglaj.

Druženje na kojem su bivši maloljetni i mladi borci Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), Vojske Republike Srpske (VRS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s mladima podijelili svoja iskustva iz rata održano je u sali Doma kulture “Edhem Mulabdić” Maglaj, u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost koji implementira CRS sa partnerima.

“Nakon prve godine, shvatio sam da je sve to pogrešno, ali u međuvremenu sam napunio 18 godina i nije bilo izlaza. Rat mi je donio trajne posljedice, psihičke i fizičke prirode”, dodao je.

Mario Bošnjak iz Sarajeva, bivši maloljetni borac HVO-a kaže da je na njega rat također ostavio velike posljedice:

“Imao sam PTSP koji nije liječen, i dijagnosticirana mi je promjena ličnosti usljed teških ratnih dešavanja. U rat sam otišao kao dijete, bio sam u vojsci do 1994. godine, proživio svašta o čemu danas ne želim da pričam, i kad sam izašao iz vojske sebi sam rekao da više nikad neću ratovati ni za koga i da me niko neće natjerati da ikada više uzmem pušku u ruke”, ispričao je Mario Bošnjak.

Mitar Popović iz Doboja kaže da je odmah na početku rata pokušao da napusti prostor Ozrena i da ode u Bijeljinu, ali da mu nisu dopustili.

“Uhapsili su me i vratili na Ozren gdje sam 1993. ranjen, jedva sam živ ostao. Poslije sam izbjegao u Doboj gdje i danas živim, nakon rata sam odmah počeo da se družim sa svim ljudima, sretali smo se na pijaci i zajednički iznova zaključivali da smo svi skupa prevareni, i da su se drugi bogatili dok smo mi ratovali. Počeo sam da igram sjedeću odbojku, klub iz Maglaja nam dolazi u goste, mi dolazimo kod njih i imamo odlične odnose”, ispričao je Mitar Popović.

Rusmir Piralić, nekadašnji maloljetni pripadnik Armije BiH i predsjednik Udruženja maloljetnih dobrovoljaca odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.-'95. Kantona Sarajevo prisjetio se kako je pred sami početak rata išao u srednju vojnu školu ratnog vazduhoplovstva u Rajlovcu:

“Želio sam da budem pilot, da letim rame uz rame sa ‘Suhojem’ ili F-16. Kada je počeo rat bio sam treći razred, škola je preseljena u Srbiju a ja sam se priključio Armiji BiH. Mlada krv-tanka pamet, mi najmlađi smo uglavnom bili po udarnim jurišnim i diverzantskim jedinicama, kada im trebate onda ste super, kad rat završi onda vas svi zaborave i nikom ne trebate, nema nikakvog adekvatnog programa za naše zbrinjavanje”, ispričao je Rusmir Piralić dodajući kako mu u ratu nije padalo napamet da bi jednog dana mogao sjediti za istim stolom i biti prijatelj sa ljudima koji su bili na suprotnim stranama:

“Da smo se u ratu sreli u šumi, pucali bismo jedni na druge, a danas smo s vama i zajedno vam prenosimo svoja iskustva. To je život, a život pobjeđuje, i da bi imao život moraš imati mir”.

O svojim iskustvima iz rata govorili su i Kemal Šalaka iz Sarajeva i Krsto Rakić iz Rudog, a mladi su bili puni pitanja za goste koji su otišli u rat kad su bili njihovih godina.
“Čuli smo vrlo poučne priče koje su vrlo važne za našu budućnost, koje nam mogu pomoći da se nama ne desi nešto slično i svidjelo mi se što smo te priče čuli na jednom mjestu od ljudi koji su u ratu bili na različitim stranama”, kazao je nakon druženja Amir, učenik trećeg razreda MSŠ, a Ajla, učenica četvrtog razreda kaže kako smatra da priče o ratu treba pričati na ovaj način:

“U školi imamo i sekciju ‘Obrazovanje za mir’ u kojoj sam aktivna i gdje sam aktivna, nemam predrasuda ni prema kome. Kontaktirajući s našim vršnjacima nailazimo i na one koji i dalje imaju predrasude, ali mislim da su upravo ovakvi događaji jedan od načina da se protiv tih predrasuda borimo”.

Profesorica Nerminka Pirkić koja u MSŠ vodi sekciju ‘Obrazovanje za mir’ kaže kako je za mlade posebno bitno da na ovaj način čuju priče onih koji su bili njihovih godina kada je rat počeo:

“Ovako se na odličan način razbijaju predrasude, a to je jako važno za mlade ljude. Radeći s mladima vidim da najceće predrasude izaziva nepoznavanje, ali kad djeca dobiju priliku da se upoznaju jedni s drugima kao što je slučaj na nekim aktivnostima koje i i u okviru sekcije provodimo, taj neki strah od drugačijeg brzo prevaziđu, zbliže se i trajno ostaju u kontaktu”.

Fatima Mahmutagić iz Organizacije porodica šehida i poginulih boraca Maglaj koja je bila domaćin druženja podsjetila je da je i ova organizacija među potpisnicima “Platforme za mir”, dokumenta kreiranog u formi deklaracije i razvijenog kao rezultat intezivnog rada mirovnog projekta PRO-Budućnost.

“Danas smo čuli priče iz perioda koji tek treba da se do kraja dokumentuje i o kojem konačna istina još nije napisana jer su mnoga pitanja još neodgovorena. Naša Organizacije potpisala je ‘Platformu za mir’ jer je mir nešto što nema alternativu, i nešto na čemu svi zajedno moramo raditi”.